Nemačko ministarstvo poljoprivrede bi iz upotrebe povuklo etikete i deklaracije koje označavaju rok trajanja na prehrambenim proizvodima – izjavio je nemački ministar poljoprivrede, Kristijan Šmidt, jer, po njegovom mišljenju, nemački građani i bez toga bacaju ogromnu količinu hrane koja se još može pojesti.
Tačnije, u zemlji sa osamdeset miliona stanovnika, jedan čovek proizvodi prosečno 82 kilograma prehrambenog otpada, a od te količine samo je mali deo hrana kojoj je istekao rok važenja.
Ministarstvo misli da je i sam pojam „rok trajanja“ prilično „elastičan“. Prvenstveno, znači da do određenog datuma ukus, miris, boja i ostale karakteristike određenog proizvoda odgovaraju onome što je na deklaraciji opisano. Nakon tog datuma, u većini slučajeva, proizvod ništa ne gubi na kvalitetu i treba da prođe još mnogo vremena dok se ta hrana zaista ne pokvari. Na tom polju se već ispostavilo i da su proizvođači prilično uskogrudi sa datumima, odnosno, da na etiketama stavljaju rok važenja dosta pre no što je pravi rok, te da se određeni proizvod može koristiti i duže, a bez promene kvaliteta. To sve verovatno zbog činjenice da im je jasno da će namirnicu potrošač i onako baciti pre vremena, čak iakose proizvod čuva u frižideru, te da će vrlo verovatno kupiti nov proizvod.
A rezultat svega toga je, po nemačkom ministru, gomila bačene hrane.
Etiketa sa deklaracijom je u Nemačkoj uvedena pre oko trideset godina, a danas se postavlja pitanje da li je to imalo smisla. To se višestruko odnosi na određena peciva (dvopeke i kekseve) koji se mogu pojesti čak i čitavih godinu dana nakon isteka roka važenja, iako možda tada nisu hrskavi kao sveže ispečeni proizvodi.
U slučaju nekih proizvoda, kao što je na primer šećer ili so, deklaracija potpuno gubi smisao.
Naravno, nemački ministar se ne zalaže za odbacivanje deklaracije u tom cilju da nemački građani troše pokvarene prehrambene proizvode, već samo želi da se pređe na „inteligentnu ambalažu“ koja je već godinama prisutna na tržištu.
Radi se o rešenju sa čipom, koji meri kako se menjaju karakteristike proizvoda, i na taj način potrošač može sam odlučiti do kada želi da koristi određeni proizvod.
Slično rešenje se može naći i na ambalaži mesnih proizvoda. Radi se o etiketi koja promenom boje (izazvanom raznim hemijskim reakcijama) signalizira da je proizvod pokvaren, tako da kupac već u prodavnici može da primeti ako meso više nije za upotrebu.
Prema planovima nemačkog ministarstva, za tri godine će u svakoj prodavnici biti ovakve ambalaže.
Šmidt je naglasio da se ne radi samo o etičkom pitanju, pošto milioni na planeti gladuju, već i o efikasnom načinu štednje u slučaju kupaca.
Prema podacima Štutgartskog fakulteta iz 2012. godine, Nemci godišnje „bace u smeće“ sumu između16,6 i 21,6 milijardi evra. To znači da prosečan Nemac godišnje baci hrane u vrednosti između 200 i260 evra.
