Otprilike je skicirana izborna ponuda, a Republička izborna komisija je proglasila ukupno dvadeset lista koje možemo da biramo 24. aprila na republičkom nivou. Ako kampanja ovih dana i nije postala isuviše oštra, barem pri predavanju lista situacija nije bila dosadna, pošto je i u slučaju, u međuvremenu proglašene, liste Ruske stranke, i u slučaju neproglašene liste DZVM-DZH, podržane od strane Mađarskog pokreta, bilo nepravilnosti. Analitičara Mihala Ramača, nekadašnjeg glavnog urednika lista „Danas“, zamolili smo da prokomentariše ove pojave.
Kakva je danas izborna ponuda? Ima li srpski građanin mogućnost izbora, ako se pogledaju liste kandidata?
– Mislim da kampanja pokazuje nedostatak izbornih programa i mnoštvo ozbiljnih izjava. Čuli smo i neosnovana obećanja, čije ostvarenje, naravno, nikako nije moguće. Ove su tri karakteristike sadašnje kampanje, a i izborne ponude.
Ako govorimo o politici, ne mogu se zaobići pokazatelji popularnosti. Koliko smatrate osnovanim rezultate, objavljene ovih dana, prema kojima aktuelna vlast ima skoro pedeset posto podrške birača, a pritom su sve ostale stranke ili ispod cenzusa, ili jedva iznad njega?
– Srpska napredna stranka ima neosporno veliku podršku. Međutim, niko ne zna unapred kolika će biti izlaznost 24. aprila. Rezultat može biti različit u zavisnosti od toga koliko će građana glasati. Ne verujem da će izlaznost biti oko 70 posto; po mom mišljenju glasaće oko polovine građana sa pravom glasa. Veliki je broj onih građana koji se jednostavno ne osećaju dovoljno motivisanim da izađu na glasanje. Prognoze se temelje na procenjenoj izlaznosti, ali je teško predvideti kolika će to brojka zaista biti.
Republička izborna komisija nije proglasila listu DZVM-DZH, koju podržava Mađarski pokret, jer je konstatovala falsifikovanje i korišćenje nevažećeg pečata. Sumnje su se pojavile i u slučaju proglašene liste Ruske stranke. U Mađarskom pokretu je, u međuvremenu, najavljeno da su prihvatili pomoć određenih ljudi iz Beograda koji su u zamenu za potpise podrške tražili mesta u biračkim odborima. Koliko se može smatrati uznemirujućim da se ovakve stvari dešavaju već prilikom same predaje lista, i da li je prihvatljiva politička trgovina za potpise?
– Sličnih slučajeva je bilo i ranije, bilo je malverzacija sa potpisima, a čini se da su mislili da će se pred ovakvim malverzacijama opet zažmuriti. Sećam se, i veće stranke su radile ovakve stvari. Smatram da je dobro što u ovom slučaju nije izostala reakcija. Treba da se ukaže i na pojavu da se kandiduju manjinske liste, koje ipak nemaju veze sa manjinama, samo bi da učestvuju na izborima. Pretpostavljam da će se pred naredne izbore doneti odluka koja će moći sprečiti ovakve zloupotrebe. Što se tiče trgovine potpisima, to smatram velikim bezobrazlukom. Ljudi su očigledno iskoristili nedostatke u izbornom zakonu, i to u cilju sticanja nezakonite materijalne koristi. Sasvim je sigurno da je teško sakupiti određeni broj potpisa, a zbog toga pojedine liste žele da iskoriste slabosti propisa. Praksa, međutim, pokazuje da su se ovakvi nedostaci obično korigovali već prilikom sledećihizbora. Pozitivno je to što su na videlo izašli nedostaci zakona i kršenje propisa, te to, ako se zaista radi o kršenju zakona, mora da ima i posledice.
Mogu li ove nepravilnosti uticati na izborni proces u celini, mogu li dovesti u pitanje njihovu regularnost?
– Ne smatram to tolikim problemom. Na svim izborima postoji lista koja ne dobije čak ni deset hiljada glasova. Postavlja se pitanje odakle su onda nabavili deset hiljada potpisa, ako kasnije nisu umeli osvojiti ni tih deset hiljada glasova, što znači da ni oni nisu glasali za njih koji su ih potpisom podržali. I sada ima mnogo učesnika na izborima, verovatno ćemo i u ovom slučaju videti ovakve pojave. Zakonodavac bi trebao da odluči da li će uvesti novčanu kaznu ili neku drugu vrstu sankcija za ovakve liste.
Do izborne tišine je ostalo još oko nedelju dana. U svetlu dosadašnjih iskustava, šta prognozirate, kakva će biti ova nedelja?
– Svaka vlast koristi poslednje dane, u najvećoj meri, da za sebe obezbedi još neki određen broj glasova, a to opoziciju ne karakteriše u toj meri. To je vreme naivne propagande, kada se predaju mostovi ili prave neke druge investicije, a nije problem, ni ako se ne preda prvi put. Sve to nema isuviše velikog uticaja na glasače; oni koji su odlučili da glasaju, znaju već i za koga će dati svoj glas, a oni koji ne nameravaju da izađu na izbore, svoje mišljenje neće promeniti ni nakon ponekog svečanog puštanja u rad ili predaju na korišćenje.
