Tokom vikenda održana je godišnja skupština udruženja iz Subotice koje okuplja one koji zahtevaju povraćaj imovine. Svečana sala gradske kuće je do poslednjeg mesta popunjena zainteresovanima kojima do dana današnjeg nije vraćena oduzeta imovina. Milan Uzelac, predsednik upravnog odbora udruženja, detaljno je predstavio sadašnju situaciju. Prema njegovim rečima, problemi postoje prvenstveno zbog sporosti povraćaja imovine i zbog toga što se već godinama odugovlači sa prihvatanjem novog zakona.
Kao što se čulo na skupštini, do 28. marta ove godine, na teritoriji Subotice vraćeno je nekadašnjim vlasnicima 96 poslovnih prostorija, četiri stana, četiri zgrade, 2.367 kvadratnih metara građevinskog zemljišta, gde nije ništa izgrađeno i 330 hektara, 51 ar i 34 kvadratnih metara poljoprivrednog zemljišta. Ako se to uporedi sa podatkom da Subotičani zahtevaju povraćaj oko 3.500 hektara, vidi se da je proces povratka imovine završen tek za manje od 10 posto zemljišta. U Subotici je 90 posto imovine, čiji se povraćaj zahteva, poljoprivredno zemljište, ali je vraćeno tek 3,3 posto zahtevanih površina.
Problem je i to da se u slučaju svakog zemljišta, u slučaju u kom nije bilo komasacije, potrebno uraditi elaborat koji košta između 1.000 i 3.000 evra, iako je katastarski zavod već ranije uradio identifikaciju parcela.
Udruženje negoduje što, uprkos više puta datim obećanjima i pokušajima, pred skupštinu nije stigla izmena zakona prihvaćenog 2012. godine, iako su na taj zakon stavljene brojne primedbe od strane zainteresovanih. Jedna od najvažnijih primedbi je što zakon ne omogućava naturalnu zamenu, što bi značilo da ako zemljište čiji se povraćaj traži, iz nekog razloga ne može da se vrati, onda se može umesto tog zemljišta vratiti neka druga parcela. Prema tvrdnjama onih koji traže povraćaj imovine, ima čitav niz primera da se oduzeta imovina iz državne svojine na nelegalni način otuđuje, tako da ta zemljišta nisu mogla biti vraćena nekadašnjim vlasnicima. Tu se prvenstveno misli na stanove u državnoj svojini, prodatih tokom devedesetih godina i na prodaju poljpoprivrednih i građevinskih zemljišta u državnom vlasništvu. Uzelac je pomenuo nekoliko primera, od koji je jedan usitnjenje velikih parcela oduzetih nakon drugog svetskog rata, a koja su danas u privatnoj svojini. U Subotici više od hiljadu hektara zemljišta se pravim vlasnicima zbog toga i ne mogu vratiti. Drugi karakterističan primer je što prilikom izgradnje takozvanog Y-kraka, država nije plaćala za zemljišta oduzeta na liniji budućeg puta, već je umesto tih parcela vlasnicima davala druge, koje sada nekadašnji vlasnici zbog toga ne mogu da vrate u posed.
- Niko nema ništa protiv da se pojedini biznismeni obogate, ali neka onda ne tvrdi niko da je bilo u redu što su se nakon drugog svetskog rata ljudi obeležavali kao kulaci zbog nekoliko stotina hektara zemljišta, kada sada neki drugi ljudi za dvadeset godina pribave čak i 25 hiljada hektara – rekao je Uzelac.
Kao što je rekao, u državnom vlasništvu se još uvek nalazi više od 250 hiljada hektara zemljišta, što je znatno više nego što nekadašnji vlasnici traže za povraćaj. Razlog tome je što mnogi koji su na to imali pravo, nisu zahtevali povraćaj i što su se mnoge porodice već ugasile. Zbog toga članovi udruženja smatraju da bi rešenje bila naturalna substitucija. Ukoliko se ne uspe rešiti povraćaj imovine, zainteresovani će biti prinuđeni da prvo pred domaćim sudovima, a potom i u Strazburu traže svoje pravo, kaže se na konferenciji.
Prema mišljenju udruženja, država ceo proces restitucije mnogo više radi zbog evrointegracijskih procesa, a ne zbog interesa građana. Kao opravdanje ovog mišljenja navodi se i činjenica da od strane vlasti niko nije ništa rekao po ovom pitanju, a i promena aktuelnog zakona se odugovlači.
- Gde god se okrenemo, srećemo se sa nerazumevanjem i otporom. Naši članovi se žale na sporost rada Agencije za restituciju, na nedostatak saradnje, na bezobzir od strane katastra i istorijskog arhiva. Činjenica je da se prema važećem zakonu mnogo veća imovina mogla vratiti, prvenstveno poljoprivredna zemljišta, ali nadležni često zahtevaju predaju dokumenata koja su već predata i koja su i dalje pravosnažna, a ustanove ne poštuju ni zakon o nasleđivanju – čulo se sa druge strane.
Udruženje nastavlja svoju borbu uprkos svim teškoćama, iako su se mnogi umorili u volonterskom radu koji obavljaju poslednjih 15 godina, ali čine sve što mogu, za istunu i za povraćaj svoje dedovine.
