Izdavanje stana ili druge nekretnine je decenijama značilo dobar biznis u Srbiji. Ova delatnost međutim i danas, većinom znači nekontrolisanu delatnost. Obično se ne potpisuje nikakav zvaničan ugovor između zakupca i vlasnika nekretnine. Država će međutim već u bliskoj budućnosti pokušati uvesti red i na ovom polju. Praksa će pokazati sa kolikim uspehom.
Pre nekoliko godina, kada su se mogli podići povoljni, od strane države podržani, krediti za stanove i nekretnine, bilo je onih koji su iskoristili mogućnost i pored mesečnih rata od 100 ili 150 evra uzeli kredite na 15 ili 25 godina, za stanove, koje su zatim izdavali, zarađujući tako mesečnu ratu otplate. Izdavanje nekretnina i inače se smatra nekontrolisanom teritorijom. Prema planovima poreska uprava će na jesen pokrenuti akciju, u celoj zemlji, u okviru koje će se kontrolisati izdavanje nekretnina, prvenstveno da li postoji ugovor između zakupca i vlasnika nekretnine. Vlasnik koji izdaje nekretninu, a nema ugovor, može računati na ozbiljne novčane kazne, jer se u ovakvim slučajevima ne plaća ni porez, a to daje razloga sumnji da je pokušao utajiti porez. Cilj akcije je da se izdavanje stanova iz sive zone premesti u legalno oporezovanu zonu. Pored toga, ako želimo da govorimo jednostavnije, cilj akcije je pronalaženje novih izvora za popunjavanje budžeta. Državna kasa može računati na dodatnih skoro 50 miliona evra koji bi se skupili na taj način.
U Srbiji je evidentirano oko 260 hiljada nekretnina, koje se izdaju zakupcima. Trenutno, međutim, samo jedan posto vlasnika nekretnina plaća porez za izdavanje nekretnina. Predstavnik udruženja vlasnika stanova koji se izdaju u zakup biće vlasnik koji zbog poreza od 20 posto neće više izdavati svoje prazne stanove. Marko Pavlović primećuje da država kao protivuslugu za oporezivanje ne nudi ništa, ne daje ništa, čak ni pravnu odbranu vlasnika. Postoji udruženje koje okuplja i podstanare i vlasnike, čiji predstavnici strepe da će predviđen porez da padne na teret podstanara, što bi značilo da bi mesečna kirija bila povećana za cenu poreza.
Utaja prihoda koji se dobijaju izdavanjem nekretnina se smatra utajom poreza, što je prekršaj, a ako se utaji suma iznad 150 hiljada dinara, može se pokrenuti i krivični postupak protiv osobe. IMF je inače i ranije zahtevao da Srbija dovede u red tržište nekretnina, tako da se ovaj potez gleda kao uslov Međunarodnog monetarnog fonda. Na sajtu poreske uprave se može pročitati i sledeće: oni koji imaju prihoda od izdavanja nekretnina, tu činjenicu moraju prijaviti najkasnije 30 dana posle sklapanja ugovora kod nadležne poreske uprave, i trebaju priložiti primerak ugovora o zakupu. Poreska uprava će inače prema planovima pokušati i na osnovu statističkih podataka pronaći izdate nekretnine. Na osnovu poslednjeg popisa stanovništva se mogu identifikovati nekretnine u kojima sa velikom verovatnoćom žive podstanari. Stručnjak za poreze, Milica Bisić, je za dnevni list Dnevnik izjavila da je to ogroman posao jer će biti teško zaista pronaći izdate nekretnine, odnosno, konstatovati da li su nekretnine zaista izdate u zakup ili su samo prepuštene na korišćenje. Ranije je postojala ideja da se razreže poseban porez na nekretnine u kojima ne žive njihovi vlasnici, ali se zbog velikog negodovanja od donošenja uredbe odustalo.
U ovakvim slučajevima može biti korisno pogledati praksu drugih država. U razvijenim zemljama se nekretnine izdaju putem agencija, tako da je ta sfera pravno uređena. Kod nas međutim ovakve agencije postoje samo u nekoliko većih gradova. Prema podacima jedne novosadske agencije, u Novom Sadu mesečna cena garsonjere je između 80 i 120 evra, jednosobni stanovi se mogu unajmiti za 100 ili 150 evra, a dvosobni za oko 200 evra. Cena vila ili drugih nekretnina velikih površina je višestruka, i obično samo inostrani biznismeni mogu sebi dopustiti ovakav luksuz. Iako ugovor o iznaljmljivanju obično postoji, ali samo u ovakvim slučajevima, između podstanara i vlasnika, a preko agencije.
