2024. október 7., hétfő

Prioritet je negovanje talenata i stvaranje naučnog podmlatka

Dr Žolt Namestovski, vanredni profesor na Učiteljskom fakultetu na mađarskom nastavnom jeziku u Subotici, dobio je nagradu "U službi talenata" za mentorstvo

Dr Žolt Namestovski, vanredni profesor na Učiteljskom fakultetu na mađarskom nastavnom jeziku u Subotici, nedavno je dobio mentorsko zvanje U službi talenata na svečanoj dodeli nagrada na manifestaciji 12. Gala veče talenata Vojvodine u znak priznanja za njegov višestrani rad. Sa njim smo, između ostalog, razgovarali o početku karijere, lepotama i teškoćama nastavničke profesije, konceptu talenta, ishodu takmičenja robotike WRO i njegovim budućim planovima.

Kada ste shvatili da želite da se bavite nastavničkom profesijom?

– Završio sam osnovne studije na Učiteljskom fakultetu u Somboru Univerziteta u Novom Sadu. Tokom studija imao sam priliku da izradim dodatak nastavnom planu i programu, koji je bio multimedijalni dodatak udžbeniku prirode i društva. Kao rezultat ovog uspeha, shvatio sam da me zanimaju obrazovanje i IT. Zatim sam magistrirao i doktorirao na Tehničkom fakultetu Mihajlo Pupin. Paralelno sa studiranjem, bavio sam se i takmičenjem i treniranjem u stonom tenisu, dok 2006. godine nisam dobio priliku da počnem da radim u visokoškolskom obrazovanju kao profesor informatike. Tada sam shvatio da je to put kojim želim da idem do kraja života.

Kako se počelo sa ovim takmičenjima u robotici? Ko je podržao njen natanak i kakvi su rezultati postignuti u proteklim godinama?

– Od 2019. godine organizatori WRO takmičenja su učiteljski fakultet i Univerzitet Edutus iz Mađarske, glavni pokrovitelj je bio Ištvan Pastor, a glavni donator Nacionalni savet mađarske nacionalne manjine. Ove godine smo po peti put organizovali međunarodno takmičenje u programiranju robota World Robot Olympiad u Hali sportova u Subotici, uz učešće 87 ekipa. Na takmičenje su došle ekipe sa skoro cele teritorije Srbije, među prisutnima najviše su bili mađarski đaci iz Vojvodine, koji su i ovoga puta ostvarili priličan uspeh. Od 2019. godine na takmičenjima je učestvovalo blizu 300 timova - hiljadu dece. Naš sledeći korak je da organizujemo regionalna takmičenja u različitim delovima zemlje, jer je robotika očigledno oblast u usponu koja će sigurno biti popularna i ubuduće.

Šta je cilj ovih takmičenja?

– Naš primarni cilj je bio da se deca okušaju u svetu robota i otkriju iskustvo sklapanja i programiranja robota. Osnovna ideja nam je bila da promovišemo STEM discipline – prirodne nauke, tehnička znanja i IT. Takmičenje obuhvata informatiku, elektromehaniku i matematiku. Zahvaljujući ovom takmičenju, učesnici stiču nekoliko kompetencija – sposobnost rešavanja problema, digitalnu kompetenciju – od kojih imaju koristi i u drugim oblastima života. Istovremeno, đaci rade u timovima i vežbaju komunikaciju na engleskom jeziku. Na osnovu postojećeg iskustva, sa ovim znanjem, mlada osoba može dostići i to da kasnije radi kao programer, inženjer ili u oblasti prirodnih nauka. Ovo je važno i sa stanovišta pozicioniranja vojvođanskih Mađara.

Gde ima u Vojvodini robotičkih sekcija i kako se odvija priprema za ovo nadmetanje?

– Širenje i popularnost robotičkih sekcija primećuje se u mnogim naseljima, a posebno u mestima gde živi većina mađarske zajednice. Ove godine smo napravili nove sekcije u nekoliko škola u Paliću, Moravici, Malom Iđošu i Subotici. Imamo porodične i kompanijske ekipe, ali u nekim slučajevima škole programiranja takođe preuzimaju na sebe pokretanje i upravljanje ovim sekcijama robotike. Pravila takmičenja se objavljuju početkom januara, a krajem istog meseca organizovaćemo besplatne treninge za vođe timova i nastavnike, koji će pomoći učesnicima da se pripreme za takmičenja. Zatim će uslediti kamp za decu u Senti, koji će pratiti državno finale, a potom i međunarodno takmičenje. Tako da priprema za takmičenje sada svake godine ima neku vrstu ritma i kontinuiteta. Nacionalne savet takođe smatra da je obrazovanje iz robotike važno, zbog čega daje podršku deci koja žele da se razvijaju u ovoj oblasti u vidu Lego® setova.

Šta za vas znači WRO?

– Za mene je to jedan izuzetno srećan projekat u kojem od početka radim kao volonter. Rad me usrećuje, posebno kada vidim da deca uživaju učestvujući na takmičenjima. Ekipe koje odlično nastupe na državnom finalu predstavljaju i svoje mesto i Srbiju na međunarodnim takmičenjima. Sada je veliki broj ekipa iz Subotice, Ade, Sente, Bačke Topole uspelo da se plasira na međunarodna takmičenja. Već smo bili u Dortmundu, Danskoj i Panami, ove godine ekipe su stigle do Turske i Italije. Na taj način stiču iskustva i doživljaj uspeha, pa mogu da steknu uspomene koje će trajati ceo život.

Kako vi prepoznajete talente?

– Pošto je u robotici programski jezik relativno lak za učenje, vodimo računa ne samo o tome koliko znanje dete ima, već i o tome koliko je motivisano, uporno i posvećeno. Pored programiranja i izgradnje robota, važnu ulogu imaju kreativnost i izrada strategije, a važno je i da učenici budu sposobni da rade u timu, da sarađuju i efikasno komuniciraju jedni sa drugima, kao i da nađu svoje mesto u svojoj ekipi.

Od 2016. do 2020. godine radili ste i kao zamenik dekana za finansije i razvoj učiteljskog fakulteta. Kako se sećate ovog perioda?

– Bio je to zaista izazovan i stresan period. Tada je došlo do infrastrukturnog uređenja, odnosno kompletne spoljne i unutrašnje renovacije u ustanovi. Osim toga, tada još nismo bili pravno samostalni, tako da su sve finansijske odluke morale da se donose preko Novog Sada, pri čemu sam ja posredovao. Pored toga, započeli smo mnoge razvojne projekte. Pokrenuli smo PPM obuku za one nastavnike koji nemaju pedagoška, psihološka i metodička znanja i od tada svake godine pokrećemo jednu grupu. Istovremeno smo uveli i predmetnu grupu IT za one master nastavnike koji žele da predaju informatiku. Ovo je takođe bilo jedno značajno poboljšanje koji i danas uspešno funkcioniše.

Kao predsednik obrazovnog odbora Nacionalnog saveta mađarske nacionalne manjine, šta smatrate istaknutim prioritetom?

– Moj prioritet je da u strategiju obrazovanja uključim mere podrške talentima koje promovišu razvoj dece i unapređuju konkurentnost Mađara u Vojvodini. Moramo raditi na tome da naše obrazovne ustanove u Vojvodini budu još privlačnije kako bi naši učenici napredovali ovde u zemlji.

Kako je ova nagrada uticala na vas?

– Bio sam veoma iznenađen i izuzetno zadovoljan što je moj rad prepoznat. Posebno mi je pozitivna povratna informacija bila to što sam tokom prezentacije nagrađenih učenika osnovnih i srednjih škola, koji su bili pre mene, među prezentovanim fotografijama, često pojavljivale fotografije snimljene tokom takmičenja iz robotike. To pokazuje da naši događaji imaju značajan uticaj u Vojvodini i želimo da nastavimo sa tim zamahom. Inače, jedan ogroman tim pun entuzijazma radi zajedno na organizaciji WRO takmičenja. Ove godine, trideset volontera i trideset sudija – uključujući mnoge studente sa učiteljskog fakulteta i glavnog arbitra koji je diplomirao na učiteljskom fakultetu – je pomoglo pri realizaciji ovog takmičenja. Univerzitet Edutus i Nacionalni savet mađarske nacionalne manjine su takođe pružili ogromnu podršku. Ovom nagradom je zapravo prepoznat rad jednog ogromnog tima, uključujući izuzetno talentovanu decu i vođe timova koji ih podržavaju. Ovo je rezultat stvarnog napora jedne zajednice. Iako sam priznanje ja preuzeo, prepoznata je inicijativa i tim koji stoji iza nje, koji se godinama razvijao velikim koracima i postaje sve uspešniji.

Koji su vaši budući planovi?

– Trenutno sam vanredni profesor, planiram da dobijem mesto redovnog profesora narednog oktobra, jer za zaposlene u sektoru visokoškolskog obrazovanja, sticanje zvanja redovnog profesora na univerzitetu čini radni odnos stalnim. Zahtevi su visoki, morate vršiti istraživanja i objavljivati publikacije u mnogim međunarodnim časopisima. Istovremeno, uvek je veliko priznanje kada ste pozvani u Mađarsku da radite i organizujete naučne konferencije. Članstvo u Mađarskoj akademiji nauka za mene je takođe posebna čast. Ja sam takođe u pododboru za digitalnu pedagogiju, kao jedini izvan granica matice. U slučaju WRO takmičenja, ove godine smo izgradili zajednicu arbitara, sledeće godine je cilj da nađemo partnere kako bismo mogli da organizujemo takmičenje ne samo u Subotici gde će doći 400 dece, već po nekoj logici bismo želeli da podelimo takmičarske lokacije na regije, kako bi ovo takmičenje još više promovisali.

 

Rođen u Subotici 1981. godine. Njegova naučna oblast je informatika i informacione tehnologije u obrazovanju. Specijalizovao se za onlajn obrazovanje i savremenu obrazovnu tehnologiju. U visokoškolskom obrazovanju radi od 2006. godine. U periodu od 2016. do 2021. godine bio je zamenik dekana Učiteljskog fakulteta na mađarskom nastavnom jeziku, zatim šef katedre od 2021. godine. Autor je brojnih studija i udžbenika, kao i recenzent časopisa koji definišu njegovu naučnu oblast (za dva od tri najbolja u svetu). Vodio je značajan broj kurseva za obuku nastavnika i trenutno predaje na tri univerziteta u Mađarskoj kao gostujući nastavnik.

Rukovodilac je ili učesnik više evropskih, republičkih i pokrajinskih projekata naučnog ili privrednog karaktera. Pored toga, savetnik je Kancelarije za obrazovanje i predsednik udruženja „e-Regio”. Godine 2013. dobio je titulu „Predavač godine” na ELTE PPK iz Mađarske, a 2016. godine strukovna sekcija multimediji u obrazovanju Društva za informatiku „Neumann Janos” dodelila mu je nagradu „Prsten za multimedije u obrazovanju” za najbolji nastavni materijal. Član je eksternog javnog odbora Mađarske akademije nauka i Podkomiteta za digitalnu pedagogiju Pedagoško-naučnog odbora Mađarske akademije nauka. Predsednik je odbora za obrazovanje Nacionalnog saveta mađarske nacionalne manjine. U toku svojih aktivnosti, daje prioritet upravljanju talentima i stvaranju naučnog podmlatka. Njeogva najznačajnija inicijativa je koordinacija Svetske olimpijade za robotiku u Srbiji, takmičenja u izgradnji i programiranju robota WRO, koje sprovodi od 2019. godine, a koje je godinama preraslo u najznačajnije i najveće takmičenje u robotici u regionu.

Nyitókép: Fotografija Edvarda Molnara